Imovinskopravni zahtjev u sudskoj praksi

Apstrakt

U radu koji je pred nama pažnju ćemo posvetiti imovinskopravnom zahtjevu i njegovom tretmanu u sudskoj praksi. Ne može se reći ni da je zakonsko uređenje ovog instituta idealno - i ono svakako trpi kritike - međutim, praksa sudova je utoliko važna što predstavlja svakodnevnu primjenu i ne tako sjajnog zakonskog rješenja, a i ta primjena je, kada se podrobnije analizira, podložna kritici. S tim u vezi, cijenimo da odnos koji je ovom pravnom institutu dat u Zakoniku o krivičnom postupku, nije srazmjeran mjeri koju mu sudovi posvećuju, što se (možda) može i pripisati činjenici da o ovom građanskom zahtjevu, odlučuju sudije krivičari. Pritom, ni praksa viših sudova nije pokazala trend ka 'afirmaciji' ovog instituta, vjerovatno svoj stav racionalizujući činjenicom da je krivični postupak samo jedan od dva konteksta u kojem se takav zahtjev može iznijeti, pri čemu je građanski sud pozvaniji da o njemu odluči. U vezi sa iznijetim, naš zadatak u ovom radu jeste da pokažemo da ova racionalizacija nije pravilna i na zakonu zasnovana i da se radi o jednom institutu koji zaslužuje da ima više prostora na pozornici judikature, nego što to trenutno ima. Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da je najprije u praksi Evropskog suda za ljudska prava, a zatim i u nacionalnim okvirima, priznato pravo oštećenom na suđenje u razumnom roku u situaciji kada je postavio imovinskopravni zahtjev u krivičnom postupku, što je nemali doprinos ka afirmaciji ovog instituta u praksi.